|
|
by: Mawa Slatka
| < | rujan, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...*odazivam se na ime*...
Adrijana
...*i još*...
pjenko
malena
kolutko
bucika
golubica
snoopy
slatkica
...*živim u*...
najlijepšem gradu Rijeci
...*volim*...
samo njega njega i njega
ljeto
more
sunce
grliti se snjim
izraziti svoje mišljenje
svugdje gurnuti svoj nosić
papati čokoladu
njegove plave okice
svoje hrčkiće
...*ne volim*...
kišu
školu
bahatost
arogantnost
razmaženost
kad me netko ne sluša
...ja i moja bubav...
...pAtRiK...
....PaJo PaTak...
...ZeKo...
...kOzLiČ...
...MiKi MaUs...
...Da je duša od papira...
..Ostalo je malo riječi koje mogu tebi reći
Ali čemu rane dirati
Gubili su jači, veći, na kraju se karte slažu
Ja ih nisam znao birati..
...Da je duša od papira ne bi tada bila
Za te vezana nikada
Da su suze od safira ne bi tad ni jedna
Mene dotakla...
...Ne kajem se ni zbog čega, svatko od nas križ svoj nosi
A ja nosim za nas oboje
Ostalo je malo riječi koje mogu tebi reći
Ali čemu rane dirati...
...Pola duše pola srca...
..Dobro mi izgledaš
i čini se da ozdravljaš
ma neka ti krene,
daleko od mene,
da ne znaš da propadam...
...Više me ne trebaš
kad prođeš ne pozdravljaš
a svemir je bio, u oku tvome,
to ne dam nikome...
...Na pola duše živim ja,
tu pokidat´ se nema šta
na pola srca još sam njen,
na pola umirem...
...Nemaš što vidjeti,
produži, ne zastani
u meni led, i mećave viju
i jesenje kiše liju...
...Adrijana...
...Ona ne zna da je volim
da joj pjevam, pišem pjesme
ona ne zna da se molim
da to nikad saznat' ne smije...
...Kada prođe pored mene
na trenutak stane vrijeme
ne znam kuda idem više
i sva čula me zanijeme...
...Adrijana, Adrijana
šapčem ime svakog dana
a u duši trag od rana
Adrijana, Adrijana...
..Ne bih htio da joj kradem
dio mira, dio sreče
znam da meni ne pripada
i da moja biti neče...
...Zlatne godine...
...Noč bez zvijezda, gradovi bez imena
i moja sječanja
tragovi kočenja na cestama
što vode do neba
a bio sam na kraju svijeta sam
bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena
a gdje si ostala ti...
...Zlatne godine i duge sjene
pomoli se za naše vrijeme
jednu sviječu ljubavi zapali za mene...
...Hladna kiša moje noči umiva tvojim suzama
nije život posuo sa ružama sva moja sječanja
a bio sam na kraju svijeta sam, bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena, a gdje si ostala ti...
...Tako je to...
Samo idi gdje hočeš
ako te tako veseli i radi bez mene
sve što ti srce poželi.
Ti si sretan, sretna i ja biču jednom ko zna čija al čini mi se
više neču biti živa.
Bojim se al tako je to.
Baci čašu visoko, pasče na tlo
kamen u vodu ,taknuče dno
granu u vatru izgorijet će sva
baci mene od sebe i umriječu ti ja.
Baci čašu visoko, pasče na tlo
kamen u vodu ,taknuče dno
granu u vatru izgorijet će sva
baci mene od sebe i umriječu ti ja....
Da mi je da zaboravim sve i da mi ne fališ
kada se oči zatvore.
Ti si sretan, sretna i ja biču jednom ko zna čija, čini mi se više neču biti
živa.
…evo dragi moji jedan novi postek…napokon=)…nego eto počela je škola, počele su obaveze…nema više spavanja do podne, nema više mora…sve je nekako brzo došlo, još brže otišlo….kao da nikada nije ni bilo tu…ali eto sve što je lijepo kratko traje...sve prolazi pa i to prošlo je…nego da ja počenm pisati nešto konkretno=)…
…brzo prolaze dani, a noći još brže…kada nisi tu pored nje, nekako sve pusto je…sve prazno je…jer u njeno srce ušao si kao stranac, i iz dana u dan bivao sve poznatiji, sve draži njoj, sve bliži njenom srcu, koje je čekalo nekog, nekog koga će iskreno voljeti, nekoga koga će zarobiti i nikad više ne pustiti…i evo došao je i taj dan…zarobila je srce njegovo…ukrala mu ga je…sada je napokon sretna…sada napokon ima sve što je nekad željela…sve o čemu je nekada sanjala…i nekada davno je ona zavidila ljudima, danas ti ljudi zavide njoj…nekada davno ona je mislila kako nikada neće naići na nekog tko će ju iskreno voljeti…da za nju sreća ne postoji…ali baš onda kada se najmanje nadala došao je on….zaveo ju pogledom, začarao osmjehom, pružio joj sve što su drugi uvijek imali, a ona nikada nije…zbog njega mnogo je suza prolivenih, ali za niti jednom žalila nije…svakom suzom svojom voljela ga je sve više…svako suzom shvaćala je da griješi i da on zaslužuje puno više i puno bolje…iz dana u dan se trudi pružiti mu sve, sve što on želi…sve kako bi bio sretan…
…važno je samo da negdje postojiš… da postojiš i da me voliš, važno je da smo tu ispod istog neba i da si uz mene kada mi to treba…
...sav taj njen trud nije bio uzaludan, nije beskoristan…sve dobiva nazad…istom mjerom…sa puno ljubavi i razumijevanja…i sada je napokon sretnija nego ikada do sada…sada napokon shvaća što znači voljeti nekoga, ali voljeti ga svi srcem svojim, što znači reći da bi dao život za njega…sada to vidi na vlastitom primjeru i sada je svega toga svjesna…ali još uvijek joj nije jasno što je on vidio u njoj…zašto je on odabrao nju…i možda mislim o glupim pitanjima, možda još ne shvaćam neke stvari, ali jedno znam…a to je da me voli…da me voli kao nikoga do sad…da je on zaista sretan samnom…da mu ja pružim mnogo toga što njemu treba, što on zaslužuje…a od svega toga najbitnija je sreća…najbitnije je to da su sada i ona i on sretni…i da ne postoji sila na ovom svijetu koja bi njih mogla rastavit…ne postoji mržnja, koja će ih razdvojiti..ne postoji laž koja bi stala između njih….između dvoje tinejđera koji još ni sami ne znaju što je život i što ih sve u životu čeka…ali kada je ljubav jača od svake mržnje, od svake laži, od svake ljubomore, onda što god nam stalo na put, priječi ćemo preko toga, kao dvoje odraslih ljudi, kao dvoje zaljubljeni golubčića…
…kad se poklope kazaljke na satu i kad otkuca ponoć, ti zatvori oči i stisni ih jače i sjeti se onog tko zbog tebe plače…
…evo dragi ljudovi moji sjetila se ja svog bloga i da bi mogla napisat koji pametan post…i tako po naslovu možete zaključiti da je ovo opet neki ljubavni post…da je…zapravo ni nemam o čemu drugom pisati kad sam u zadnje vrijeme najsretnija cura na svijetu…imam sve što želim…imam sve što mi treba…samo uz svu tu sreću i svo to veselje postoji ono jedno ali koje uništava sve…naime još samo par dana i škola počinje…nego zaboravimo to…uživat ću u ovim kratkim ljetnim praznicima još koliko mogu…i tako prolazi dan za danom, svaki sve brže, svaki dan je sve ljepši, svaki dan je sve bolji…i kao što sam već napisala jako sam sretna…presretna…jednostavno ne postoje riječi kojima bi se to opisalo….i da sam mogla zaželjeti i isplanirati ovo ljeto, ne bi bilo bolje, ne bi dobila niti pola od ovoga svega što se dešava…inače ljetne, vruće dane provodila sam u slavoniji…ali ovo, ovo ljeto sam u Rijeci…sa svojom malom bebicom…sa dečkom, od kojeg previše tražim a premalo mu dajem…dečko koji je u moj život unio neku živost, veselje, a na prvom mjestu dao mi je razlog da živim…dao mi je snagu za taj život…uzeo je moje srce k sebi i ne vraća ga više…i eto sad mi preostaje samo biti njegova…što i želim…ako je ovih 6 mjeseci bilo tako lijepo i izdržali smo, i borili se protiv svega zašto ne bi tako bilo još i 60 godina…nego na ovaj naslov me potakla jedna pjesma…pjesma koju sam prvi put čula iz njegovih usta…i koja mi više ne izlazi iz glave…jednostavno je prelijepa…i evo u naslovu piše „ne zaboravi me ti“…naime ja sad ga napuštam na 4 dana…ostavljam ga tu u Rijeci…nadam se da onakvo kakvog sam ga ostavila da ću ga takvog i naći…da neće zaboraviti malu Adrijanicu…da će je se sjetiti kao i svaki put do sada kada smo bili razdvojeni…kada smo bili daleko jedno od drugog…i eto to bi bilo to ne znam što više napisati i što više reći…mogu samo napisati nešto što on već zna, a to je da je on u mom srcu jedini…i da ga volim najviše na svijetu…i ne dam ga nikome… to je to ljudeki moji…stavit ću vam neke slikice pa kome se da neka ih pogleda…i evo neka moja pusica leti mojoj ljubavi…
....evo ljudeki moji došlo vijeme za novi post...dobila sam neku inspiraciju....zapravo meni moja ljubav odlazi na tri dana...i na neki način mi je drago, a na neki način žao....žao mi je samo zato što će mi falit...a drago mi je jer će otič malo zabavit se, malo da se odmorimo jedno od drugog, da razmislimo o svemu...nakon toga ču ga samo još više volit...i tako dok sad razmišljam kako ću provest ova tri dana dok njega nema, padaju mi n pamet svakakve gluposti...i čini mi se da će to užasno brzo proč...samo jedva čekam da što prije ode i da se još prije vati...da ga opet mogu gliti i ljubiti...evo još malo pa će doči i naših 6 mjeseci...napokon...i kao što u naslovu piše ponekad pomoslim kako ga nemam, a onda se zapitam pa nije toliko lud da bi bio samnom toliko dugo ako me ne voli...i zapravo sam tek sad shvatila koliko on meni znači i koliko ja njemu značim...koliko se mi volimo...i sad kad odlazi na ova tri dana vidim koliko će mi falit, a kako bi tek bilo da se rastajemo na neko duže vrijeme....ne želim takvo što niti misliti...
...eto neki postek kratak...da se ne trudite puno da ga pročitate=).....i eto nek mojoj majoj mazi ljeti jedna velika pusica
….evo nemam neke inspiracije, pa ču stavit štafeticu….
..Sati je…
...15:20….točno u sekundu…
…Osjećaš se….
…ma predobro...di ćeš bolje…
…Kako si provela dan…
…hmmm….doma…malo sam izgorila pa nisam išla na more..i uskoro čudnim putevima ljubavi…
…Jesi li zaljubljena…
…preko ušiju…luudo zaljubljena…
…Jesi li sretno zaljubljena….
….ooooo daaaa….presretno…
…Vjeruješ li u ljubav na prvi pogled…
…do sada nisam, ali od pred 5 mjeseci sam počela vjerovati…
…Vjeruješ li u ljubav do kraja života…
….što se tiče ljubavi imam jako pozitivne misli što bi značilo da vjerujem…
…Postoji li mjesto na kojem se možeš posvetiti ljubavi…
…da postoji…to je svako mjesto gdje sam s njim…
…Misliš li da postoji onaj pravi…
…ne, ne mislim, ja to znam…upoznala sam ga nedavno…
…Što cijeniš kod dečkiju…
…dobrotu, način na koji se ponaša prema meni, njegovu ljubav prema meni, a i izgled malo…
****
…Boja očiju…
….zelena….
…Boja kose…
…plawusa….
…Visina…
…160…
…Piercing ili tatoo…
…niti jedno niti drugo…ne volim to…
****
….Koja je zadnja osoba koja…
…Te poljubila…
…a tko bi bio…mislim ako se računa onda mama, a ako ne, onda moja bubav Marko…
…Te zagrlila…
….opet Marko…
…Je rekla da te voli…
…i opet moj Majko…
…Je s tobom telefonirala…
…moja sisterica…
…Je slušala tvoje vikanje…
…nisam dugo vikala, tako da se ne sjećam…
…Ti je slomila srčeko…
…nikad i nitko…
…Ti je rekla da te mrzi…
….hmmmm….uf…neka treba iz škole…
…Hug ili kiss…
…oboje…
…Pepsi ili cola…
…ma daj...pa oboje se pije..ko da je važno šta je=)
…Vanilija ili čokolada…
…hmmm…opet oboje…bitno da je slatko…
...Ljubav ili novac…
…ljubav, ljubav, a uz ljubav dolazi novac…
…Osobnost ili izgled…
…osobnost…definitivno…zašto??a što ćeš biti ljepotica ako si odvratna ko osoba i arogantna i bla bla…
…Boja očiju i kose kod dečka…
…zeleno-plave oke i smeđa kosica…normalno=)…
..Kratka ili duga kosa…
…kratka…
…Visina kod dečka…
…Viši od mene…
…Hot ili cute…
…oboje…
…Naj frendovi ili frendice…
…hmmm frendice…
-Dada
-Sanja
-Dorotea
-Maja
-Kika
-Mia
-Tea
-Mira
…frendovi…
-Jasmin
-Ivan
-Marin
-Kruno
-Hrvoje
-Tino
…Je bi izašla sa dečkom radi novca…
….nooooooot…
…Uzimaš li droge…
…ponekad…lol…koje glupo pitanje...
…Piješ…
…da ne pijem danas ne bi bila živa…
…Hočeš li se uadti…
….dddaaa…već planiram svoje vjenčanje=)…
…Možeš li podnijeti istinu…
…zavisi koliko je bolna…
****
…Koja je tvoja najveća slabost…
…a boooo….
…Koji je tvoj največi strah….
….smrt….
….Koja je tvoja prva pomisao kad se probudiš…
…prvo na što i na koga pomislim je moj Marko…
…Jel se javiš na broj koji ne znaš…
…yep…uvijek…
…Slažeš li se sa roditeljima…
…hmmm..zavisi kakav je meni dan a kakav njima…
…Za kojim stvarima žališ u prošlosti….
…za ničim…
…Naj knjiga…
…jedina koju sam i pročitala…Trojica u trnju…
…Najgora knjiga…
…ne volim knjige…halooo…
…Naj film…
…Titanic…
…Najgori film….
….ne znam stvarno...
…Što bi ponjela na pusti otok…
…hmmm…
-Marka
-mob
-puuno hrane
-još više čokolade
-svoje peseke
…Koga bi povela na pusti otok…
…piše gore..
….evo ljudovi uzimajte štafetu…neka vam to bude motiv da napišete novi post..hahahaha…
…evo ljudovi moji prvo ću se svima ispričat što ne ostavljam komentare ovih zadnjih dana baš previše, ali nekako mi se ni neda visit na kompu i komat i pisat postove…ljeto dolazi i kraj škole pa tako da baš ono nemam vremena ništa…
…nego da ja krenem sa postom…naime radi se o tome da ovih zadnjih dana često od Martine, Sare i Daliborke slušam kako imaju nekog koga vole, ali ipak svaki vikend su sa drugim…i onda kad ostanu same, povrijeđene i sjebane, onda kukaju, cmizdre, žale se…ali ne kužim zašto to rade??kakva je fora u tome…ako nekog voliš i ako ti je do nekog stalo zašto onda ga ideš varat...zašto ga onda tjeraš od sebe…pa nije ni on toliki idiot da to neće kad-tad shvatit…i baš zadnjih dana puno razmišljam o tome, ali nigdje ne mogu naći nikakv odgovor…postavlja mi se samo još više glupih pitanja na koje nema odgovora…ja osobno nemam ništa protiv tih ljudi što su sretni i što se hvale kako su prevarile dečka, ali ne mogu ih ni shvatit…zar toliko nisko padaju...zar je danas fora bit neka kurva i da se ljudi okreću za tobom i smiju ti se, jer znaju kakva si...zašto na takav način ponižavat sebe...zašto vole stvarat krivu sliku o sebi…i onda baš takve osobe dođu meni i kažu kako sam kurva...a nikad se ne zapitaju dali je to ljepo i dali je to što one rade stvarno pohvalno…ne nije..i sad će mnogi reč i kako sam glupa i kako sam ovo i kako sam ono, ali ja samo govorim svoje mišljenje, jer stvarno takve ljude ne mogu shvatit…ne razumijem kako ih može usrećiti nešto što će povrijediti drugog, a onda kad taj drugi povrijedi njih, onda su svi krivi, onda sve mrze, samo su one uvijek bile u pravu, samo su one najpametnije i najbolje…ne bi sad htjela tu govorit nešto što meni one kažu, ali krenut ću sa jednim primjerom…naime jednu od tih triju cura dečki ne jebu niti dva posto...ne vole ju baš previše...i onda kada si nađe nekog tko će biti uz nju i tko će biti sa njom, ona prevari...i onda cmizdri kako ju je ostavio…pa normalno da ni on neće trpit da ga netko ismijava kako ima curu, koja ga vara sa njegovim najboljim frendom...i onda jednom prilikom, dok su obadvojica biti pijani uspijela ih je obadvoje sjebat, pa su obadvojica slinila za njom...i normalno da to ne bi bila ona da se nije pohvalila cijeloj školi i okolici...e a onda…onda dođe dan..pakleni dan, kada su zapravo obadvojica malo promislili i shvatili da ih cura samo iskorištava…i normalno onda opet suze…ali neka meni je baš drago, drago mi je radi toga što nije uspjela u onome što je namjeravala...što su oni nju preduhitrili i što su ju sjebali prije nego ona njih…i sad neka ona pati koliko god joj to srce želi…sada ju više nitko neće pogledat…
…često puta čujem kako mi ljudi govore kako sam ja opsjednuta svojim dečkom...da kako mogu biti sa njim toliko dugo, a da ga nisam prevarila...e pa evo tu će naći odgovor...ljubav čuda čini…kad se nekog voli, onda se i pokušava zadržati ga za sebe i kraj sebe, a ne otjerati ga…i što meni sad fali… nisam ništa propustila sa time što ga nisam prevarila…ma kad malo bolje razmislim…zapravo jesam…jedno jako loše iskustvo i jedno jako veliko poniženje…a i gubitak osobe od koje mi je stalo i koju volim..možda sad nisam faca kao Martina, možda sad nisam dovoljno hrabra, da bi išla dovodit vezu i moju ljubav prema njemu u pitanje da bi se ja pokazala kako me netko želi ili kako i ja mogu biti jedna od njih pa ga varati…mogu…tko kaže da ne mogu…ali ne želim…ne želim gubiti nešto što mi previše znači…i kad je tu, i kad je kilometrima daleko, ja ću uvijek imati isto mišljenje…ne ču biti faca niti sad, a niti onda kada ode i na kraj svijeta..neću jer ne želim…što me košta sačekati ga…što me košta biti mu vjerna…ništa...ali baš ništa…ma možda me i košta samo ne na loš način, nego na dobar…samo ću steči još više njegovog povjerenja, samo ću još više njegove ljubavi dobiti…i onda, kao zaključak ovog svega…mogu ja što god hoću, ali pitanje je želim li ja to…želim li gubiti nešto što volim i nešto što mi znači…
… kao što već svi dobro znate ja sam sretna…opet i napokon…opet volim…ali ne kao do sada…nego nekako posebno, svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim tijelom svojim…volim i ne patim…volim i sretna sam…jer pred 4 mjeseca dobila sam neprocjenjiv dar..nešto što više nikad i nitko neće imati…jer takav čovjek i takva osoba rađa se samo jedanput…svaki trenutak proveden s njim je nešto posebno…nešto što ne može svatko osjetiti i imati…ovo bi se možda moglo reći da je on zapravo prva prava ljubav..prva osoba koju volim najviše na svijetu, za koju bi sve dala…osoba oko koje se trudim i za koju se borim…ali ne samo sada, već ću se boriti i truditi dok god to bude potrebno..i iako ovo možda glupo zvuči i mislite ma daj šta balavica od 15 godina zna, ali možda ja ne znam, zna moje srce koje ga ludo voli...i istina možda ja ne znam, ali zar je potrebno da ja znam nešto??zar nije dovoljno da idem za svojim osjećajima i da slušam svoje srce??zar to nije dovoljno za ljubav...ja mislim da je…i svaki korak koji napravim, on ga prati, svaku riječ koju kažem on podrži..samo uvijek postoji ono ali zašto nisi sretan u potpunosti…a u mom slučaju je to što ljudi oko mene zavide, što su ljubomorni, što su nesretni…što baš nikada ne cijene ništa, nego uvijek žele zgaziti sve oko sebe, a to im ne uspijeva…ali sreća je sreća, ljubav je ljubav i to je nešto neprocjenjivo…dar koji imaju samo neke osobe, a meni je drago što sam ja ta među svim tim nekim osobama…što je baš sreća krenula k meni i meni otvorila vrata….što ostatak života neću provesti u tami i suzama, već smijući se, uživajući u svemu što mi da i što mi pruži…i do sada nisam ni ja cijenila nikog i ništa, sve mi je bilo kao neka mrtva točka koja nema nikakvog cilja, koja mjesecima stoji na istome mjestu…ali otkako je on ušao u moj život, unio je neku radost i sreću, sve je krenulo na bolje i na ljepše..moj život napokon ima smisla…
…evo u naslovu piše „volim te u inat ljudima“…već nekoliko dana slušam kako ljudi zavide na mojoj sreći..kako se stalno okolo priča kako će napraviti sve samo da nas razdvoje...i onda se zapitam čemu to…zar toliko uživaju kad je netko tužan i nesretan i na trenutak pomislim kako mogu to napravit i kako će im uspjeti, ali kad malo bolje razmislim shvatim da ova 3 i pol mjeseca, točnije skoro 4 ne može uništit bilo tko…da bi se ta naša sreća uništila potrebno je puno truda i muke..i iako mnogi govore da im je drago, ali ne vjerujem, jer uvijek je u njima neka ljubomora, nešto što ih muči, nešto što se u njima veseli kad su drugi tužni…
…ali ljubav, povjerenje, iskrenost, smijeh ne može nitko tako lako uništiti…ni neće…jer jednom prilikom rekao mi je zagrli me čvrsto i nikoja me neće uzeti, neću otići od tebe…što je i istina…kad ga zagrlim ne može se ni sam oduprijeti, a kamoli da će mi ga neka uzeti..i kao što svi znaju, ja ću se uvijek boriti za njega, nikad neću odustajati..jer toliko muke i truda uložio je u mene, sad je red na meni, da mu pokažem koliko mi je stalo do njega i koliko ga volim, da mu kažem hvala zbog svega što je napravio za mene i da bude sretan…jer kad vidim njega kako se iz srca smije ne treba mi ništa više, sretna sam i ja, ali kad ga vidim tužnog, ne treba mi ništa više da se oprostim od svog života i da zauvijek kažem zbogom…svaki dan je poseban na svoj način i svaki dan ga sve više i više volim, ali ne bi mogla podnijeti da je on tužan…da je tužna osoba koja mi znači više od života…točnije koja je postala dio mog života i u njega unijela neko veselje i radost…smijeh, pa čak i suze…i nikad nisam požalila niti zbog jednog trenutka…ali često se pitam zašto se on nikada tako ne smije, zar ja u nečemu griješim, jer kad ga gledam mislim da je tužan radi mene, da nešto nije u redu, ali on uvijek govori suprotno i uvijek je sve ok…i sad mi preostaje i dalje mislit kao i do sada i nadati se boljemu…
…i dok on bude čitao ovo nadam se da će shvatiti, ako to već nije, koliko mi znači i koliko ga volim…i da sam mu zahvalna na svemu, da sam za njega uvijek tu..da svaki njegov problem je i moj, svaka njegova suza je i moja, svaki njegov smiješak je i moj…inače kad vidim da mi nešto ne ide odustanem, ali od njega neću, nikada…kao što se još nikada nisam borila za nekog, i kao što mi do sada do nikog nije bilo tako stalo, tako ću se sad boriti, da ga ne izgubim nikada…da sa mnom imam sve to mu je potrebno…i eto još samo za kraj…da mu kažem ono što on već zna..a to je volim te=)…
…evo opet jedan novi post=)…zapravo ovih zadnjih par dana me jako mnogo ljudi potaklo i dalo neku ideju da napišem ovaj post..i kao što se vidi radi se o sreći…u zadnje vrijeme kad god dođem u školu svi neki u kurcu, samo kukaju, ništa im ne paše..ali zašto???zato što ne vide dalje od svog nosa..nikome život nije bajan i sjajan, ali ljudi se bore za sreću, ljudi se bore kako bi im sutrašnji dan bio ljepši i bolji..nikad ne odustaju..uostalom ne znam kako život jedne šesnaestogodišnjakinje može biti tako grozan???nikako…normalno da svatko ima svoje probleme, i da misli da su najgori, ali zapravo ako su sad takvi i ako sad kukaju što će biti kasnije…sad im se bar jebe za sve..idu u školu, idu van, imju društvo…ne mora se brinut hoće li sutra imati što za jest ili za pit..nitko ih na ništa ne prisiljava, sve im se dopušta, sve im se daje, a oni opet nisu sretni..i to samo zato što to ne žele biti..u mom životu su se već od 7 godine pojavili neki problemi, ali oni ozbiljniji i stalno sam gubila nekog koga volim, zdravlje mi je bilo katastrofa, ali opet danas živim i sretna sam..ne kukam..ne žalim se..jer znam da je život težak i da će uvijek i biti, ali uvijek sam sretna, ako ne zbog sebe onda bar zbog drugih…jer kad vidim da je netko drugi sretan, kako mogu biti ljubomorna ili bilo što slično…kako???i tako dok svakodnevno slušam priče koje se pričaju po školi i okolici zapravo sam shvatila da veliku većinu cura muče dečki…ali ne dečki kao dečki nego ih muči to što neka njena frendica ima ljepšeg dečka, ova druga ima bogatijeg…ili ova ima dečka, a ona ga nema…ma svi vi čete znati što ja pričam..jer vjerojatno i negdje oko vas se nalaze takvi ljudi…ljudi koji pucaju od ljubomore, koji ne mogu podnijeti da je netko sretniji od njih…naravno i u mom društvu je mnogo takvih, koji ne znaju kako bi skrenuli malo pažnje na sebe pa pizde i živčane..ali čemu živce gubiti??zar je netko vrijedan toga???ne nije…baš nitko..jednostavno nikad nitko me ne želi poslušat kad kažem odmahni rukom i idi dalje..i onda ima i takvih situacija i tako bezobraznih ljudi koji kad pogode nekog tamo di najviše boli i shvate to onda uporno ponavljaju isto..i onda dolazi i do suza i do prijetnji..ali radi čega??zbog gluposti, zbog ljubomore..normalno je da je svatko bar malo ljubomoran, pa tako i ja, ali ima mnogo ljudi u mojoj okolini što su toliko ljubomorni da bi najrađe poubijali sve oko sebe..zavide drugima na sreći…i tako prolaze dani, oni ih gube uzalud, ne shvaćaju što propuštaju, jer ako netko neće sada biti sretan, dok se ne mora brinuti o ničemu, onda nikada ni neće biti..i zato kao jedna jako vedra i uvijek nasmijana osoba mogu svima samo reći, idi i bori se, negdje i tebe tvoja sreće čeka, samo treba doći onaj pravi trenutak, kada će se ona pokazati…
…davno, davno, gotove pred 15 godina došao je dan kada su se dvije nestašne duše spojile…dan kada se stvorilo malo preslatko stvorenje predamnom…tada ni slutile nismo da ćemo zajedno provesti svoje djetinjstvo…da ćemo se zajedno igrati, izlaziti, zabavljati, dečke hvatati…nisam vjerovala svojim očima, nisam vjerovala satovima, nisam vjerovala kalendaru jer vrijeme koje smo mi provodile prebrzo je prlazilo..sati su prolazili kao sekunde, dani kao minute, tjedni kao sati, mjeseci kao dani…ali pitam se zašto je sve to palo u vodu…zašto su ljudi zli odlučili rastavit nešto što je spojio Bog…zašto su uništili sreču koja je bila nezaustavljiva, sreću dviju malih i nestašnih djevojčica..zašto su te od mene odveli..Sjetim te se često…sjetim se svih naših trenutaka, svih naših gluposti, i pitam se dali sam možda mogla spriječiti tvoj dolazak..ali i ako jesam oprosti molim te..oprosti..bila sam mala..bilo mi je tek 11 godina..nisam znala što učniti.. ali morala sam nastaviti živjeti i bez tebe, morala sam svoj život provest u tugi, u suzama..danas kad bi te srela negdje na ulici ni prepoznala te nebi…ko zna kakva si sada…možda si još uvijek ono malo, plavo, mršavo, preslatko stvorenje koje se svima uvuče pod kožu..možda si sad nešto sasvim deseto..ali možda, možda, možda..to možda će zauvijek ostati možda..i iako te puno puta poželim vidjeti znam da nas djeli jako mnogo kilometara…da si ti sada u Francuskoj, a ja u Rijeci…i živjela sam za onaj trenutak kada ću te ponovo ugledati, kada ću te zagrliti i sve ti u sekundi izbrbljati, ali nekidan…svijet se srušio..saznala sam nešto što je zvučalo kao loš san…ali nije loš san..istina je…možda ćemo se uskoro zauvijek rastati…ali zašto…kome je smetao naš smijeh??kome su smetale naše igre???i nakon 3 i pol godine nazoveš me i kažeš seko ja sam bolesna…bolesna sam..možda čemo se uskoro zauvijek rastati..ali uz svu tu tugu, ima i jedna radosna vijest..vidjet ću te..napokon…ali to će možda biti i zadnji put…ali opet to možda će biti možda..i gdje god se okreneš uvijek vidiš to pitanje možda…i uvijek ću se pitati zar naša sreča, naš smijeh nisu bili dovoljni da nas dvije ostanemo skupa..zar ona glupost kojom smo si pomješale krvi nisu dovoljne???zašto ljudi zavide na našem uspjehu??i stalno zašto, zašto, zašto…ali sad te pitam zašto si mi ti bolesna…zašto osoba koja mi je kao sestra…pa i sama dobro znaš da si mi bila i mama i tata i brat i sestra…moje rame za plakanje, moja seka sa kojom sam dijelila sve šta sam imala…i danas dok ovo pišem i dok mi suze idu, dok se prisjećam svega..sjetim se i onog dana kad sam te srela, kad sam pomislila zar ovako lijepo biče može uopće i postojati…i od tog dana krenulo je sve…sva moja ljubav prema tebi, svi osjećaji…od tog dana dijelile smo sve…sve što smo imale…jednostavno što reći nego da si u mom životu bio anđeo…mali anđeo kojeg sam ja zavolila i kojeg nikad neću zaboraviti…i ništa mi ni ne preostaje nego molit Boga da mi ozdraviš da te vidim…da napokon nadoknadimo svo izgubljeno vrijeme…
27.01.2008. Nedjelja. Trnci me prođu kad sjetim se samo tog sunčanog dana, dana kad sam te prvi put ugledala, dana kad sam te prvi put dotaknula, dana i baš od tog dana, od tog prvog pogleda, prve riječi koje sam s tobom izmjenila, baš od tog dana sve se promijenilo! U moje srce ušao si kao stranac, ušao i ostavio trag. Trag koji ce zauvijek tamo ostati. I kada odeš iz mog života, kada mi se,opet, pretvoriš u nekog totalnog stranca, tvoj trag u mome srcu ostati će zauvijek. Baš u tom srcu, srcu koje je nekoć voljelo ludo i koje danas voli još luđe, imati ćeš uvijek jedno posebno mjesto!
Iz mog života nećeš tako lako izaći. Ušao si u njega kao nepoznanica bez riješenja ali sada, sada kad postao si dio mog života sada ti dajem svoje srce! Srce puno bolnih i naprosto nemoguče zaboravljenih i nikada oproštenih rana iz prošlosti, zato uzmi ga! Uzmi ga i kroz život svoj vodi, nosi ga sa sobom, jer mene ispunio si toplinom i nježnjošcu i ono je, neobjašnjivom kemijskom reakcijom, postalo tvoje! Ono te voli i voljet će te zauvijek! Zato ništa mi drugo ne preostaje osim moliti te da uzmeš taj mali dar od mene, jer to srce kucalo je i živjelo sve od sada samo za tebe. Ipak da nebi sav dio posla bio u tvojim rukama, ja ću se pobrinut za našu sreću, ja ću te čuvati kao kap vode na dlanu jer jedino što ne želim je izgubiti te! Nikada!
Možda se nečes moći načuditi, možda znati nečes shvatiti! Možda, možda, možda... Ipak vjerujem da čes, čitajuči ove riječi ove receniče , shvatiti koliko mi značiš u životu, znati prihvatiti činjenicu da volim te i da mi je potrebna podrška sada, sada više nego ikada! Briga me što drugi ljudi govore, što drugi ljudi nemaju svoj život nemaju svoju voljenu osobu, nemaju ovo što ja imam! Nijedna spletka, ni jedan pokušaj da nas razdvoje neče im za rukom poči jer znam da me voliš!
Dan za danom prošla već su tri mjeseca, meni tri najljepša mjeseca koje sam ikad u životu provela, a sve zahvaljujući tebi. Pala je tu i pokoja prepirka svađica, pa i pokoja urota ali prebrodili smo sve jer vjerujemo jedno drugomu! Jednostavno kao da smo si suđeni. Žao mi je što nisam prije upoznala te, mislila sam... Ma ko zna šta sam mislila... Drago mi je da si bio uporan, i što uspio si, ipak, naposlijetku natjerat me da nepišem više referate.
I za kraj što mi drugo preostaje nego zahvaliti ti na svemu što učinio si za mene, što potrošio si vrijeme, trud.. Ljubavi moja VOLIM TE najviše na svijetu!
